Dragi članovi, u pripremi je novi Zakon o morskom ribarstvu kojim se podvodni ribolov puškom izdvaja od ostalih ribolovnih tehnika i alata te time stavlja u podređeni položaj.
U nastavku je tekst peticije koju možete potpisati u prostorijama društva utorkom i četvrtkom od 18 do 20 h te tako podržati tražene izmjene prijedloga zakona. Molimo vas da se odazovete u što većem broju kako bi i u budućnosti mogli uživati u čarima podvodnog ribolova.
Poštovani,
Mi, podvodni sportski ribolovci, članovi HSŠRM, upoznati smo s činjenicom da je u tijeku izrada novog Zakona o morskom ribarstvu te da je sastavljena njegova četvrta radna verzija.
Ovom peticijom želimo iskazati naše veliko nezadovoljstvo dosadašnjim verzijama Zakona jer se od samog početka njegova pisanja podvodna puška i podvodni ribolov izdvajaju od ostalih ribolovnih alata i tehnika, te na taj način stavljaju u podređeni položaj. Budući da radna grupa za izradu Zakona nije dala nikakvo obrazloženje takvog prijedloga, ne znamo razlog takvom odnosu prema podvodnom ribolovu. Ono što sigurno znamo je činjenica da takav tretman podvodnog ribolova nikako nema stručnu podlogu, obzirom da postojeći znanstveni podaci pokazuju da podvodna puška spada u selektivne ribolovne alate.
Naime, znanstvenim istraživanjem o utjecaju sportskog ribolova na moru na ciljane populacije riba i drugih morskih organizama, koje od 2004. godine neprekinuto provodi Centar za studije mora Sveučilišta u Splitu pod vodstvom dr. sc. Alena Solde, utvrdilo se da je štetnost podvodnog ribolova
i podvodne puške, kad se upotrebljava u skladu sa odredbama važećeg Zakona o morskom ribarstvu i propisa proizašlih iz njega, u tolerantnim granicama.
Ovdje napominjemo da je štetnost svih ribolovnih alata na populacije riba i drugih morskih organizama, prema određenim kriterijima podijeljena u 3 grupe: štetnost u tolerantnim granicama, srednja štetnost te velika štetnost. Iz ovoga je vidljivo da, sa stanovišta struke, ograničavanje podvodnog ribolova nema prioritet pred mnogobrojnim drugim ribolovnim tehnikama koje, znanstveno dokazano, uzrokuju višestruko veću štetnost morskim organizmima.
Materijali vezani za ovo istraživanje dostavljeni su i radnoj grupi za izradu Zakona, pa apeliramo na članove radne grupe da ih prouče i u skladu s njima donesu stručno utemeljene odredbe koje se odnose na ribolov podvodnom puškom. Ne želimo da se podvodni ribolovci poistovjećuju s krivolovcima koji rade štetu podmorju, što iščitavamo iz dosadašnjih verzija Zakona.
Poistovjećivanje bilo kojeg ribolovnog alata sa krivolovom u potpunosti je besmisleno i neutemeljeno.
Napominjemo da Republika Hrvatska usklađuje svoje zakonodavstvo sa zemljama članicama EU, a niti jedna mediteranska zemlja članica EU u svojim zakonima ne izdvaja podvodnu pušku i podvodni ribolov od ostalih ribolovnih alata i tehnika. Također ne propisuje označavanje ribe ulovljene u sportskom ribolovu.
Temeljem iznesenoga, uz obrazloženje predlažemo slijedeće izmjene u trećoj radnoj verziji Zakona:
- brisati 6. stavak članka 45, jer nije znanstveno utemeljeno izdvajanje podvodne puške od ostalih sportskih alata. Ako se želi posebno zaštititi neka riblja vrsta, tada nju treba zaštititi na način da se ne smije loviti niti jednim alatom, ni sportskim ni gospodarskim. Isto tako, ako se želi zaštititi neko ribolovno područje, tada u njemu treba potpuno zabraniti svaki ribolov. Osim toga, zaštita riba i drugih morskih organizama regulirana je člankom 14, člankom 45. stavak 2. i 3, člankom 49. stavak 3, člankom 50. stavak 1. i člankom 51.
- brisati stavak 1. i stavak 2. u članku 49, jer je označavanje ribe neposredno nakon ulova, a najkasnije prije napuštanja mjesta ulova, u praksi neprovedivo. Osim toga, označavanje ribe ulovljene u sportskom ribolovu ne propisuje ni jedna mediteranska zemlja članica EU.
- brisati u članku 83. stavak 3, jer bi davanje ovlasti iz ovog stavka jedinicama područne samouprave dovelo do uvođenja niza restrikcija od strane nestručnih ljudi iz osobnih interesa. Prije dvadesetak godina jedinice lokalne samouprave imale su ovlasti iz članka 83. stavak 3, što je rezultiralo da je skoro svaka primorska općina imala vlastite propise o sportskom ribolovu.
