Prva natjecanja u plivanju perajama održana su u Francuskoj rane 1920, u Italiji 1930 i u Ujedinjenom Kraljevstvu 1950. Od utemeljenja CMAS-a započeo je značajan razvoj plivanja perajama. Svjetska i Europska prvenstva se održavaju pod vodstvom i pravilima CMAS-a, svjetske ronilačke federacije koja je uz ostale aktivnosti vezana uz organizaciju i provođenje gotovo svih vrsta natjecateljskih disciplina u ronjenju. Prvo Europsko prvenstvo održano je u Italiji 1967 godine, a prvo Svjetsko prvenstvo 1976 godine u Njemačkoj. Prve Svjetske igre su započele 1989, a zadnje su održane u Hong Kongu 2007. Održana su 3 Pan-američka prvenstva, prvo 1993, a zadnje 2001 održano je u Kolunbiji. Od nedavno CMAS je ujedinio sva svjetska prvenstva svih sportova koji se nalaze pod njegovom organizacijom, u jedno natjecanje, nazvano CMAS Svjetske igre, te su prve održane 2007 u Bariju u Italiji. Prvo službeno natjecanje u plivanju perajama i brzinskom ronjenju u organizaciji Hrvatskog ronilačkog saveza u samostalnoj Hrvatskoj održano je 1993. godine i od tada se kontinuirano održavaju pojedinačna i klupska Državna prvenstva.
Nagli skok u poboljšanju kvalitete dogodio se sedamdesetih kada se za listove peraja počinju koristiti plastični materijali te posebno pojavom monoperaje. Osamdesetih godina potpunom dominacijom monoperaje dolazi i do usvajanja novih metoda treninga i tehnike plivanja, a samim tim i do značajno boljih rezultata. Od 1986. godine Međunarodni olimpijski komitet priznaje disciplinu plivanje perajama, a uvršteno je kao neolimpijski sport. Redovno se održavaju naizmjenično svake godine Kontinentalna i Svjetska prvenstva za juniore i seniore kao i Svjetski kupovi za klubove.
Koliki je napredak u plivanju perajama govori i podatak da su rezultati na početku stvaranja discipline bili za nijansu bolji od najbrže discipline klasičnog plivanja - kraul, a danas je svjetski rekord u disciplini ronjenja na dah (AP) 50 metara iznosi 14,18 sekunde. Pri tome se natjecatelj kreće pod vodom brzinom od 3,5 metara u sekundi što je za četrdesetak posto brže od rezultata u klasičnom plivanju.
Mogućnost rada na bazenu otvorilo je širom vrata djeci i mladeži, pa se tako u službenom programu natjecanja odvija natjecanje za slijedeće kategorije određene godinom rođenja: seniori - juniori - mlađi juniori - kadeti i mlađi kadeti.
Službena natjecanja u plivanju perajama i brzinskom ronjenju održavaju se u otvorenim i zatvorenim 50 metarskim bazenima i u ovom trenutku najveći broj klubova u Hrvatskoj bavi se upravo ovom disciplinom. Natjecanje na bazenu obuhvaća plivanje perajama 50, 100, 200, 400, 800, 1500 i metara, te štafete 4x50, 4x100, 4x200m, dok se brzinsko ronjenje izvodi na 50 m ronjenje na dah - apnea i 100, 400, i 800 m pomoću ronilačkih aparata. Od Svjetskog prvenstva 2006. u Torinu pliva se i sa stereo perajama (BF). Discipline u kojima se natječe su 50, 100 i 200 m, a pliva se kraul.
Oprema koja se koristi na natjecanjima prilagođena je nastojanju natjecatelja za postizanje boljih rezultata pa se tako koriste monoperaje, specijalne disalice i maskice. Sa monoperajom pliva se tehnikom delfin, odnosno noge delfin, a ruke su ispružene ispred glave. Mlađim kadetima dozvoljena je isključivo upotreba stereo gumenih ili plastičnih peraja propisane duljine i širine, a pliva se kao i sa monoperajom ili kraul.Osim natjecanja u bazenu organiziraju se i natjecanja u plivanju perajama na velike udaljenosti – plivački maratoni koji se održavaju na otvorenim vodama - jezeru, moru i rijekama. Posebno se za vrijeme takvih natjecanja vodi računa o osiguranju natjecatelja jer je riječ o vrlo zahtjevnim i masovnim natjecanjima.
