Natjecanjem koje je zadnje u godini po redu podvodni ribolovci zaključuju godinu većinom oni natjecateljskog duha ali zadnjih godina ima i sve više onih koji dolaze radi druženja koje je najbitnije.
Večer prije organizirana je verifikacija natjecatelja u hotelu Bellevue gdje su se natjecatelji upoznali sa svojim barkariolima koji prate ovaj kup od samih začetaka, rješavanje papirologije, podjela žica i ekipa se preselila u drugi prostor gdje su servirana jela koja bi ribolovcima dala malo energije za sutrašnji dan koji je uz hladni vjetar i hladno more uvijek težak izazov čak i za one koji su svaki dan u moru.
Buđenje u 5 h kako bi se još za svaki slučaj obavile posljednja priprema opreme i sastanak sa ekipom koja je pospana i nije baš nitko za oblačenje odjela koje je u ovim hladnim danima i najteži dio.
Sastanak je u prostoru malološinjske udice kako bi se saznala zona lova oko koje je bilo dosta problema zbog bure koja nije popuštala. Odlučeno je da se lovi u rezervnoj zoni koja je zaklonjena od bure i pruža natjecateljima sigurnost od vjetra koji zna biti jako neugodan pogotovo u ovo doba.
Pošto rezervna zona i nije baš bogata ribom, organizator je spojio rezervnu zonu i zonu 2 koju je činio Ilovik kako bi se natjecatelji malo raštrkali a time bi i ulov bio bogatiji jer Ilovik pruža već bogatiji teren na kojemu se može loviti svim tehnikama lova.
Ove godine lovim za ekipu "DPS Zagreb" uz Slavena Ćubrića, Franu Vrcu i Božidara Strmu.
Pošto živim na Lošinju dobar dio terena mi je poznat i moram samo odlučiti na koju ću stranu ići. Jasno mi je bilo da u rezervnoj zoni ribe baš i neće biti jer teren je dosta siromašan a pozicije kojih ima jako malo su na velikim dubinama. U razgovoru sa Slavenom donosimo odluku da krećemo redom pa do kuda stignemo,5 sati je pred nama.
Za start je bila odabrana uvala Čikat koja je smještena na sredini rezervne zone, a oni koji su se odlučili za Ilovik morati će čekati i 1h da bi započeli lov jer toliko traje vožnja sa plovilima brzine ograničene na 5 nm / h.
Kako se približavao sami start natjecanja barke sa natjecateljima su se sve više gužvale na izlasku iz vale,uvijek je poseban doživljaj vidjeti toliko ljudi koji imaju toliko zajedničkog na jednom mjestu.
Nakon samog starta većina kreće prema zoni 2 (Ilovik) a to se moglo i očekivati,drugi dio se ipak odlučio za sjeverniji dio rezervne zone.
Skačem na prvu rupu i izvlačim ugora koji mi je izgledao puno veći prije nego što sam pucao ali onda je već bilo gotovo,nema veze govori Slaven i krećemo dalje,druga pošta su kamene gromade malo dublje i nakon podrona vidim da ima ribe a ugora nema,a baš sam se nadao da će me čekati,vidim da ima nešto sargi ali su dublje i ne zadržavaju se po rupama.
Slaven skače u more dok sam ja na drugoj strani pokušao napraviti čeku koja je i za ljeto duboka,nema sreće,dah je kratak a sargi nisi rapoloženi.
Krećemo put juga do daleke pozicije više zbog barke nego daljine ali šta ćeš, svima nam je isto, skačem u more i zaranjam na rupu iz koje viri komad repa od ugora ali glave nema. Plivam iza druge strane kamena a ono glavica me gleda, to je na gari poseban gušt kada se ulovi prva validna riba. Ugor je kod barkariola i naše asistentice Karle Fabrio koja prati svoga dečka Slavena.
U vožnji sustiže nas gliser sa sucima i novinarima ali mi nastavljamo dalje,jer treba iskoristiti svaku minutu,govore kako ribe baš i nema ali do onih na Iloviku nisu ni stigli tako da se i ne obazirem na to.
Kako se kraj gare približavao, ekipu je hvatala sve veća nervoza, brzo pretraživanje odvaljenih kamenih gromada nije urodilo plodom pošto je bura odbila ribu od kraja a more je brzo opadalo.
Slaven donosi odluku i skače na već poznatu poziciju koju je većina natjecatelja odavno prošla a to se pokazalo kao super potez jer vjerojatno prvi natjecatelji koji su tuda prošli nisu bili baš detaljni a zbog toga je tabinja bila na našem brodu.
Dolazimo na južni dio zone a na našoj žici se već skupilo 6 ugora koji su nam obećavali dobar plasman, dočekali smo zadnje minute natjecanja i izlazimo na brod iscrpljeni ali sa smješkom.
Brodice već pomalo kreću prema mjestu starta i putem srećemo mlade snage Lošinjana, koji ponosno pokazuju svoj ulov od par riba i dva ugora, i daju nam do znanja da će vaganje biti gusto.
Ulazimo u valu samog starta a na ulazu nas čekaju naoštreni fotoaparati Valentine Prokić i drugih novinara, a za nama dolaze i drugi, oni zadnji su naravno bili najbolji, Branko Ikić i Josip Urti, Danijel Gospić i Brane Gulam i ekipa domaćima - Radoslav Jakupović i Danijel Toić čija je žica odmah svima zapela za oči, 3 ugora, par tabinja, konja i jedna veća škarpina.
Bilo je odmah, onako od oka, jasno tko su favoriti ali ipak se ne zna do samog vaganja kada bude napeto do zadnje ribice.
Dvorana u kojoj se odvijalo vaganje ulova i podjela pehara sa vrijednim novčanim nagradama koje nikog ne mogu ostavit ravnodušnim,bila je prepuna gledatelja koji su došli vidjeti ulov a i zaigrati tombolu kako bi možda i oni ulovili nešto za pećnicu.
Borba je traja do samog kraja, pobjedila je ekipa domaćima MALI LOŠINJ 1 (Radoslav Jakupović i Daniel Toić), 2 mjesto NEREZINE (Daniel Gospić i Branimir Gulam), 3 mjesto MEDULIN (Branko Ikić i Josip Urti) a ekipa DPS 1 na onom nesretnom 4 mjestu ali kako se kaže, bitno je sudjelovati pa će do godine biti bolje.
Ekipa DPS Zagreb 2 (Frano Vrca i Božidar Strmo) zauzela je 18. mjesto sa 1 važećim brancinom.
Mali Lošinj, 30. prosinac 2008. godine
