I tak je i bilo. Nabili smo dve grupe i ljudima se svidlo! Nije ovaj DPS za svakog…
No idemo od početka…
Prva tura je curila prema Žirju tokom cijelog petka 17.-tog, neki ujutro, neki popodne i nekolicina navečer s katamaranom. Par advance-ra su odlučili navečer malo namočit svoja odijela i vidjet šta to sve gmiže i pliva na „house reff-u“ našeg smještaja.
Ne znam dal je to bilo od uzbuđenja ili čistog osjećaja „došli smo na more pa bacamo sve sa strane i uletavamo u more“, ali NITKO od njih četvero NIJE uzeo niti jedan instrument za hvatanje trenutka u vremenu, iliti ga fotić, kameru, pa bar papir i olovku…NIŠTA! A da ne spominjem da je od njih četvero dvoje profi podvodnih fotografa, a trećoj je rekreacijski GoPro fino pajkio na krevetu u sobi.
I sad umjesto da ja nabrajam ribe koje su oni kao i vidli, mogla se složit mala galerija slika tih noćnih spodoba…al dobro, kaj je tu je…! Vidjeli su (navodno) kovača, zekana, hobotnice, bačvaše i par drozdova. Bili smo mi par dana kasnije opet na noćnom…ima fotki…mmmhhh…al više kad dođemo do toga!
Vikendom se mi planirano, utapamo u euforiji!
Pa je i tako došao prvi vikend, gdje su glavnu ulogu imali naši početnici (al ajd, da ih ne degradiramo, u daljnjem tekstu nek budu pod ronioci).
First things first, Bog i Hrvati nisu na Žirju napravili lokacije za obične ronioce, nego najviše za napredne i tehničke ronioce, tako da nije bilo nekog prevelikog izbora za pliće lokacije. Ali uz pomoć našeg domaćina Marina, ujedno i instruktora ronjenja kojem se nije dalo ronit s klincima (sorry, degradiram al paše uz tekst ko budali šamar), otkrio nam je par lijepih i zanimljivih lokacija, što ljepote samog podmorja samog po sebi, par malih amforišta (ako netko iz ministarstva, zaštite ili sličnog ovo čita, bile su to samo stare vaze djedova i baka koje bura odnijela u more…), čak i jedna fora kaverna u plićaku koja se obilazi prije samog izrona…
I tako je došao i kraj vikenda…za većinu kraj uživanja na Žirju, što pod, što nad morem. Sjetne face gdje god pogledaš, (kao) ne zato što sam im izbio finu lovu iz džepa za taj njihov gušt (da…), nego zbog one stare, sve što je lijepo kratko traje…
I onda nas je ostalo četvero…
Čovjek bi reko, to, cool, do jaja…da,je…ne znam do kojih jaja kad su se u sljedećih 2-3 dana izmjenjivali jugo, bura, maestral, tramontana i lebić! Kako sati prolaze tako vjetar samo kruži po ruži vjetrova i ne dopušta nam da se mrdnemo iz naše uvale…Taman kad počne padat vjetar iz jednog smjera, evo ga na, počne se dizat iz drugog!
Tak da i taj vjetar nab…ma, pročitaj naslov još jednom!
Dok nam je bila bura lupala s kopna, imali smo mali štit uz obalu otoka, tako da smo obišli par lijepih i zanimljivih zidova. Slijedeći dan, novopečeni voditelj (ime poznato redakciji), je napravio tako dobar zaron u našoj uvali, da su mu ostalo troje klicali po izronu na površinu! Kad je bura rasterala svo to oduševljene u zraku, odlučili smo posjetit ruševine na jugu otoka, Gradina, ostaci utvrde još iz 6. stoljeća i navečer napravit jedan noćni…(opet ono općenarodno oduševljenje! Ma kakvi Beatles-i 60-ih…Žirje ’21). E sad ono šta sam spomenuo 300 rečenica prije, drugi noćni!
Znači, izgledali smo ko 4 Ramba koji imaju misiju izmaltretirat što više riba i to sve dokumentirat! Kasnije mi je čak malo i bilo žao svih tih riba jer ta količina svjetla koja je bila ispod površine, ni najveći influenseri za šminkanje nemaju tolko rasvjete! Mislim da bi se i neki NLO iznad usro i vratio u svemir kolko je to bliještalo u svim smjerovima! Bilo je tu ugora, murine, sipe, OGROMAN kokot, kirnje,hobotnica…ma ono svega! Moguće da smo ostavili i kojeg slijepca iza sebe…
Sljedeći dan nam je bela četvrti morao ić za Zg pa smo nas troje odlučili pauzirat malo ronjenje i fino s njim s trajektom otišli na obalu i napravili cjelodnevni razgled Šibenika. Malo cugice, malo klopice i pun kufer hodanja po tim starim uskim uličicama i onom prokletom skliskom (izlizanom) kamenu! Nisam pao, nije nitko od nas, al čuli su me stanari u par navrata u nabrajanju živih i mrtvih…!
Sutradan,na slaboj tramontani smo odglisirali do malog otoka sa svjetionikom na još jedan zid i ugodno se iznenadili prošaranim životom na i u zidu! Izronili smo taman na umjerenu do jaku tramontanu i bris doma! Kasnije popodne smo dobili pojačanje sa kopna! Još dva člana su nam se pridružila, tako da je ostatak dana bilo opuštanje, druženje i pričanje šta je sve bilo, gdje je to bilo i kak nam je bilo!
U petak smo ranim jutrom, s domaćinom Marinom, otišli u Tribunj po još jedan gumenjak, jer ovaj jedan koji smo imali ne bi bio dovoljan za hordu DPS-ovaca koja je jurila prema otoku. I dok su ostali, kao i prošli petak, upadali kao padobranci kroz cijeli dan i lagano u noć, mi smo si zaronili na jednoj jako lijepoj i poznatoj lokaciji, Grmeni!
Naravno, šta DPS-ovac koji dođe kasno popodne hoće?! Noćni! Ha! Sretno…par noći prije smo oslijepili šta smo stigli pa si vi tražite nove žrtve…Kao, bilo je super, al su bili suzdržani s hvaljenjem. Možda tu i tamo neki nadobudni noćni predator, al opet, bez dokaznih materijala…Kod CSI Horatio-a to ne bi prošlo…tak da nije ni kod nas!
Došao je i taj dugo očekivani drugi vikend
Žamor ljudi što na terasi za doručkom, što kod opreme…Di idemo ronit? Kad da se počnemo spremat? Koje boce uzimamo? E, je l’ mogu uzet kilu olova?
Ma znaš kaj, tebe i…(naslov je svetinja, podsjeti se). Daj si mira, nisi na normu!
The ronjenje je bilo u subotu ujutro kad se ta naša bagra ronioca spremala zaronit na Junkers Ju 87 iliti poznatiju kod nas kao Štuka! Kao hrpa paparazza, naoružanih sa svim i svačim šta radi slike i videe, ukrcali su se na brod jednog lokalca šta ima koncesiju na tu olupinu i nabrijano krenuli na put koji je trajao ravno minutu i pol do lokacije. Je l’ potrebno prepričavat njihove doživljaje nakon povratka…još me danas boli glava od svega toga…!
Za drugi zaron okupirali smo ta dva broda i u prethodnom dogovoru, zbog opet lagane ruže vjetrova, s našim dragim Marinom, odradili smo lokaciju sam tak! Koju? Dođi sljedeći put pa ćeš vidjet! (ajd za ove s crvima u guzici, Blitvenica)
Predvečer smo zapalili na otok Obonjan (moram se pohvalit da su došli po nas s ogromnim gumenjakom, gdje je stalo nas 15) na koji smo bili pozvani od strane jednog našeg člana, frčkave kose, tamnoputog tena (nije Afganistanac), osoba koja doslovno zaspi u 5 sekundi, Tomislav Stašić-(ne)Staško i njegove poslovne kolegice, moje susjede iz djetinjstva, energične plavuše i žene koja ima sve u malom prstu, Lane Božović!
Pokazali su nam praktički cijeli otok koji je baziran na Glumping principu odmaranja s isto tako klasičnim apartmanima/bungalovima. Od tog silnog hodanja čovjek i ožedni i ogladni, tako da smo se smjestili u centralni restoran i uživali u piletini na indijski (tikka masala), neke bombe od pljeskavica i za desert takva baklava da bi Turci opet krenuli u invaziju, da su znali kak je dobra! (Mileni, klupski slatko detektor može sve to potvrdit)
DJ Sweety feat. DJ Suck R
Sa škembom naprijed i brade masne, spustili smo se u Lounge bar na obali, gdje nas je DJ Sweety (opet taj isti Mileni) zabavljao sa svojim izborom glazbe, a ujedno je i educirao pojedine članove kluba s DPS poskočicama (znači probrana muzička djela koja se puštaju u najmanje jednoj prilici na svakom izletu, a sadrže malo eksplicitniji tekst…)
Još jednom veliko HVALA Lani i Stašku na organizaciji i na odličnom društvu!
Doš’o je i taj dan, teraj se na katamaran!
U našem slučaju trajekt, ali prije svega toga smo napravili zaron na lokaciji koja slovi kao jedna od, ako ne i top lokacija za to područje! Lumbarda!
Lokacija za napisat još jednu objavu…
Al DPS ko DPS, bili smo raštrkani po tom pliću i može se reć da smo kao „grupa“ vidjeli sve! Svatko je vidio ponešto ekstra i kad se to složi u jednu priču, vidli smo sve!
I tako naše putovanje završava…
Veni, vidi, zaronih! Ekipa je bila odlična, u navratima naporna ko k…komarac tokom noći! Opustili smo se, podružili, nasmijali, popili, pojeli, neki i malo i naplesali…
Stvarno, Žirje kao lokacija za doć i isključit se iz sadašnjosti, dušu dala! Ali naravno to sve ne bi bilo moguće bez naših predobrih, prezgodnih, preglasnih, precool domaćina Sanje i Marina, koji su nam omogućili da naš boravak prođe u što bez stresnijem ambijentu. Tu uključujem i hranu koja je bila bolesno ukusna i obilata, jer onaj ugljen koji Marin zapali sa svojim brenerom (let lampom), Sanja iskoristi da transformira sirovo u pečeno s takvim dobrim okusom da zaboraviš na mamina i bakina jela!
Tako da još jednom (zadnji put) želim zahvalit svima koji su došli i otišli a da nisu platili svoju cugu (posudit ćeš ti opet opremu u klubu…)!
Napravit jeben izlet……CHECK!
Vratit ih sve žive doma……CHECK!
Da pričaju o izletu bar do kraja godine…...CHECK!
Nova TO-DO lista za sljedeću godinu…..BUFFERING!
Zahvala ekipi koja se odvažila na put: Govind P., Mojca B.P, Luka R., Ivana S., Mihaela M., Tonći A., Ivan M., Joško F., Matija R., Tomislav Č., Anita S., Sara F., Krešimir J., Marija R., Siniša S., Ivna V., Mihael V., Tomislav Č., Stela O., Neven M., Igor D., Mile Š. i Dalibor G.
Super cool thanks našim domaćinima Sanji i Marinu, što su neke od nas morali trpit svih 9 dana!
