Jedan Ston, dva dana jahanja do tamo i tri auta puna roniocima!
Di ćemo, šta ćemo…?
Ajd idemo do Stona na eko akciju!
Šta tamo ima nekog otpada?
Pa ono…tamo se uzgajaju kamenice i ostale školjke pa bi kao trebalo bit čisto…tako da je malostonski zaljev dobar ali ona vanjska strana Pelješca je pod napadom one plastike s juga!
Ser*š…! Zovi ekipu i idemo!
Kao u dobrom starom vesternu, nas sedmero veličanstvenih, odlučilo je krenut put Stona, šestero iz Zg i jedna solo brijačica sa otoka Lavse (koji je dio Kornata).
Negdje prije pola ponoći smo se našli svi u Stonu sa našim domaćinima, koji su i u tim kasnim satima bili oduševljeni našom voljom i željom da prevalimo takav put samo za vikend.
Nakon kratkog upoznavanja i par izmijenjenih rečenica, slijedili smo našu dobrodošlicu prema smještaju. I na tom putu zaustavili smo se kod jedne drvene kućice na rivi, za koju nas je domaćin Marin obavijestio da se nalazimo kod nje sutradan.
Doživio sam potres u stanu, u liftu i na ulici, ali nisam nikad u autu! Znači, mislio sam da je Neven (naš vozač jednog od autiju) možda prebrzo pustio kuplung pa je auto počeo trokirati ili neš tak, ali nakon par sekundi se mogla vidje prava situacija…treso nas je onaj „bosanski“ potres udaljen nekih 50-tak kilometara od nas, i to je bilo kao da se ili neki auto zabio u nas i pokušava nas gurati naprijed ili da netko sa strane stoji i ljulja auto lijevo-desno! Bome trajalo je nekih 10-15 sekundi i svi smo ostali šokirano zbunjeni dok netko nije rekao „Jeb*te, pa ovo je potres!“
Naravno da su u tom trenutku mreže, portali i aplikacije bile pretrpane i nije se moglo doć do info-a za stvarno stanje, al s vremenom su nam javili da i se potres osjetio i više od 500 km dalje, točnije Zagreb! Netko je imun na after shock-ove, netko nije, tak da se veći dio ekipe nije ni naspavao jer nas je drmalo kroz noć…
Jel nam je to pokvarilo sljedeći dan? Je, moš’ si mislit…
Došli na rivu, posložili se, utrpali u brodove i krenuli prema uvali Marčuleti! Dok smo glisirali prema najjužnijoj točci Pelješca (s unutarnje strane) more ko barut, kad smo izvirili na otvoreno more…na gliseru odzvanja Oliverova cesarica, a valovi od 3-4 metra udaraju u južni dio obale Pelješca!
Znači zakon! Oprema pleše i skače po palubi, mi se držimo za šta ti je pri ruci, glisiramo preko valova tih par sto metara i misli luduju! Dal ćemo spašavat brod od havarije ili uspjet doplutat do uvale…
Di ćeš boljih kapetana od Slobe i Đure! Mislim da je i njih uhvatila mala trta na otvorenom ali odradili su svoj posao filmski! Čisti poker face!
Kad smo privezali oba broda, naš voditelj Neven je održao brifing i odredio kako, gdje, lijevo-desno i sve kako treba! ALI, (ne bi to bio DPS da nema ali) slučajnim spletom okolnosti se jednom članu dogodilo da mu je potonuo BCD komplet (znači jacket s regulatorom i bocom, sa pričvršćenom lampom i GoPro-om). Uglavnom šteta visokih razmjera…
Tako da smo uz češljanje jednog dijela uvale za otpad, imali i svojevrsni „search & rescue“ opreme!
Da skratim priču, našli smo i njegov komplet i izvadili sve nepotrebno iz mora na putu te pretrage!
Jel okrenuo rundu…?
Ajmo reć da je bio u pozitivnoj ekstazi što se našlo traženo pa je možda smetnuo s uma, al ima još akcija i vikenda da ga se podsjeti! (Možda netko bude i te sreće da uleti u rundu makar nije ni bio u Stonu).
Da ne bi mi pobrali sve zasluge da smo solo obavljali čišćenje uvale, u pomoć su nam skočili RK Dubrovnik sa svojim dobrovoljcima od 15 što muških, što ženskih komada, da isto tako izvade strano tijelo van mora i nastave tradiciju svog primorskog života! Akciju su podržali Nautičari i DVD Ston te Zagrebačka pivovar, sve se to događalo pod budnim okom ekipe koja je čistila pješčanu obalu uvale i isto tako dala svoj doprinos nad morem!
Onaj/ona tko je bio/bila na ovakvim akcijama zna šta se događa nakon uspješno odrađenog posla! Ručak ,malo odmora i NOVI ZARON! Šta ste mislili da je samo zajebancija u igri?!
Za drugi zaron, nas par je uletilo u lučicu Kobaš da vidimo kakvo je stanje…Boga mi bilo je…! Al zato smo i tu, da izvadimo što je više moguće!
Nakon odrađenog posla misliš si ić u apartman malo osvježit, otuširat, promijenit majicu od prekjučer, nešto! Al moš se fučkat jer lokalna ekipa ima jači utjecaj! Influenceri samo takvi, daj si malo pojedi, daj si malo popij, ma di ćeš još, sad će ovo, sad će ono, bit će toga i ujutro, i prije nego se snađeš, otkucava ponoć! A ne smiješ domaćinu otkrit slabu točku, tako da smo ružili skoro do jutra…
Nedjelju smo iskoristili za, kolko volimo dubine, ali toliko volimo i visine! Išli smo se penjat na zidine i „malo“ prošetat…
405 stepenica do kao vrha zidina, (stepenica gore dole po toj ravnini…) nekih 413 stepenica do skroz dole, ali dio ekipe je htio proć cijele zidine (koje su otvorene/moguće) tako da ima tu jos kojih 700-1000 stepki!
Sve u svemu, jedan stvarno opuštajuć izlet, koliko god da je daleko…domaćini ne da su vrh nego su luđi od nas…!
Ston više nije mjesto kroz koje prođeš kad ideš na Korčulu ili Mljet, nego lijepo sjećanje odlične suradnje i prekrasnih ljudi koji dijele istu vrijednost prema okolišu i zajednici!
