Naše prvo putovanje na otok Vir…
Neki su nam čak i govorili: “Pa šta ćete tamo? Sve samo pješčano dno!” I istina, pješčano i pomalo monotono morsko dno okružuje cijeli otok Vir.
Pred samo putovanje nas je malo zabrinulo kakve će nam biti lokacije i hoćemo li se kao sipe ili listovi vući po pijesku dva dana ili ipak postoji nešto što bi nas potaknulo da pritisnemo gumb na fotiću i opalimo koju fotku… Našu svaku sumnju za sve osim zanimljivog vikenda su nam otklonili dečki iz Adriaticro-a, koji tamo drže ronilački centar već godinama, Sandi, Armando, Dario i Tomislav!
Prvi dan su nas odveli do otočića Golac, gdje ima prekrasnih zidova koji padaju do 40+ metara. A to da smo do te lokacije usput plovili uz dupine, ne moram ni spominjati, jer tko je ikad htio vidjet majku i bebu dupina na nekih 10 metara od broda…čist bezveze…!
Druga nam je lokacija bila olupina Ledenik. Odlična olupina, koja nije pod koncesijom, na maksimalnoj dubini od 26 metara, dugoj oko 70 metara, na koju mogu doći i početne kategorije ronioca. Za olupinu se vežu svakakve priče pa i da je potopljena samo radi police osiguranja. Stvarno se ima što za vidjeti i pošto je “plitko”, uz neku normalnu potrošnju zraka iz boce, može se obići i dvaput!
Prije zarona na olupini sreli smo se i sa kolegama iz kluba koji su tuda plovili i malo proćakulali nasred mora. Bilo kuda DPS Zagreb svuda!
Nakon što smo se vratili natrag u ronilački centar, oprali i poslagali opremu…netko si je uzeo pivicu, netko kavicu i krenuli su naši prvi komentari… “…je*eno, odlično, ovo je fakat bilo super,…” Opće oduševljenje i ono klasično “Si vidio ono? Ste skužili tam u rupi?”, i naravno uspoređivanje fotki i objašnjavanje gdje je tko šta vidio…
Slijedeći dan smo krenuli put mora sa sumnjom, što nas danas čeka ako je jučer bilo tolko dobro?
Naša prva lokacija je bila otočić Pohlib.
Sad ćete misliti da lažem, jer sam nahvalio lokacije dan ranije, ali ova lokacija je bila još bolja od jučerašnjih lokacija! Dugačak zid sa 3 špiljice, više kaverne, udaljene jedna od druge nekih 30-tak metara, na dubini od 25-30 metara. Neopisiv osjećaj mira i spokoja dok smo našim lampama svijetlili dubine svake kaverne i osvjetljavali zidove i stropove koji su tisućama godina u tami…gdje tu i tamo neki ronilac, poput nas, znatiželjno zaviri…
Na našu žalost, bili smo u malo cajtnotu pa smo za drugi zaron odabrali samu obalu otoka Vira. Lokacija koja možda, naspram prethodnih tri, nije imala toliko za ponuditi, ali opet na svoj neki način je bila lijepa.
Kamene formacije, usred pješčanih dina do kud ti pogled seže, obraslih sa žutim spužvama i obgrljenih posedonijom.
Nažalost, naše kratko putovanje je već bilo gotovo, ali kako smo to svima iz RC Adriaticro najavili da se DEFINITIVNO vraćamo do godine! Što zbog još pregršt lokacija koje nas čekaju, što zbog toliko dobre i kvalitetne usluge koju su nam pružili naši domaćini da te jednostavno taj osjećaj prijateljstva sam po sebi ponovo vuče nazad! Makar to bilo samo druženje u njihovom ronilačkom centru s pivom u ruci i pričanju o podmorskim dogodovštinama i iskustvima!
Ponosni organizator: Marko Čović
Oduševljeni ronioci: Pavle, Mile, Marko P. i Ozren
